Živimo u vremenu gdje su nam sve informacije dostupne u svakom trenutku, a trendovi često oblikuju svijest masa.
Informacije vezane uz neki aktualni trend vrlo se brzo šire, najčešće zbog popularnosti, a ne zbog kvalitete ili istine.
Raw food (eng. sirova/živa hrana) zadnjih je godina zasigurno postalo jedna vrsta trenda zahvaljujući brojnim člancima, kuharicama, kulinarskim i nutricionističkim emisijama, osvrtima, diskusijama pro i contra itd.
Osim raw food, kod nas je ustaljen i termin sirovojedstvo. Ono uključuje konzumaciju organski uzgojenog voća, povrća, orašastih plodova, sjemenki, samoniklog bilja i algi, a najviše pobornika pronalazi među veganima kojima je to (uz veganski) najsrodniji oblik načina prehrane.
Iako se takav način prehrane često naziva „trendom novijeg doba“, zapravo je to samo modernija interpretacija prehrane koja seže u vremena prije otkrića vatre, a s njom i termičke obrade hrane. Neki pak smatraju da pravi začeci sirovojedstva sežu u sredinu 19. stoljeća kada ju počinje promovirati Sylvester Graham. On je smatrao da ljudi nikada ne bi bili bolesni ako bi se hranili isključivo sirovom, nekuhanom hranom.
Da se razumijemo, nisam zagovornik jedenja isključivo sirove hrane, no odlučila sam detaljnije istražiti i tu mogućnost u svrhu poboljšanja zdravlja.
Karakteristika sirovih namirnica jest da su takve namirnice bogate vitaminima, mineralima, vlaknima, probiotičkim mikroorganizmima i enzimima.
S obzirom da enzimi i probiotici imaju bitnu i veliku ulogu u poticanju probave, mršavljenju, radu gušterače, jačanju imuniteta i prevenciji autoimunih bolesti, njihov nedostatak uzročnik je mnogih bolesti i upalnih procesa u organizmu.
To nas dovodi do jedne od najbitnijih postavki sirovojedstva – da se enzimi uništavaju termičkom obradom hrane iznad 48 stupnjeva Celzijevih.
Kuhanjem hrana osiromašuje nekim vitaminima i mineralima, a prženjem u pregrijanom ulju oslobađaju se kemijski spojevi koji su štetni za zdravlje (slobodni radikali) te stoga zagovornici sirove ishrane termički ne obrađuju niti jednu namirnicu, već jedu neprerađene i nekuhane namirnice, u njihovom izvornom obliku.
Što se zagrijavanja tiče, dozvoljeno je zagrijavanje pojedinih namirnica (npr. brokula) na pari, u mikrovalnoj, zagrijavanje toplom vodom i sl. do graničnih 46 – 48 stupnjeva.
Hrana koja se ne tretira iznad navedene granične temperature djeluje alkalno na organizam, tj. ne zakiseljuje ga, dok organizam u kojem prevladava viši pH ima veću predispoziciju za razvitak bolesti.
Osim zagrijavanja, neki od načina pripreme sirove hrane su i mariniranje, dehidriranje, miksanje, namakanje, fermentacija, cijeđenje i klijanje.
Mahunarke se uglavnom namakaju i fermentiraju kako bi organizmu postale probavljive, što može potrajati i do nekoliko tjedana.
Iz navedenog možemo zaključiti da suvremeni način života ne pogoduje sirovojedstvu. Radno vrijeme i prekomjerne obveze, zagađeni zrak, užurbani nači života, nemogućnost provođenja vremena u prirodi i adekvatno odmaranje, fastfood lanci i općenito dostupnost gotovih proizvoda ne idu na ruku balansu kojem težimo – ne samo po pitanju raw food prehrane.
Kako bismo našem organizmu osigurali sve potrebe za makro i mikronutrijentima, potrebno je pomno isplanirati obroke, a dehidriranje hrane, primjerice, ponekad traje i dan, dva.
Uz sirovojedstvo se često veze i pojam holističkog načina života, u kontekstu kako je za sretniji i ispunjeniji život zaslužna hrana koja ne samo da hrani naše tijelo, već i našu dušu.
Jedan od takvih zagovornika je i Victoria Boutenko (autorica knjige U 12 koraka do sirove hrane) koja kaže da najvažniji sastojak ljudske prehrane nisu proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini, minerali, već je najvažniji sastojak ljudske prehrane život, a kuhanjem nepovratno uništavamo život u našoj hrani.
Važno je i napomenuti da relevantnih studija o sirovoj prehrani još uvijek nema, iako u raznim člancima i knjigama nailazimo na razne izjave o studijima, često ne znamo koje su to točno.
Za kraj želim prikazati razloge koji se najčešće koriste za i protiv konzumiranja sirove prehrane.
Sirova, organski uzgojena, hrana izvor je prirodnih i nepromijenjenih oblika vitamina, minerala, antioksidansa, vlakana, enzima i vode.
Takva prehrana pomaže u održavanju kiselo-bazne ravnoteže i osigurava obilje mikronutrijenata i biološki aktivnih spojeva. Siromašna je kalorijama, a nutritivno bogata, čime doprinosi protektivnom učinku na srce i krvne žile, crijevnu mikrofloru te štiti od razvoja kancerogenih stanica.
Konstantna detoksikacija organizma sprječava zadržavanje toksina u organizmu te osigurava stanicama više kisika, uzrokuje lakše disanje, gubitak tjelesne mase, čišću kožu i bolje mentalno zdravlje.
Ovakav način prehrane, uz svoje prednosti, može biti opasan po zdravlje ukoliko se ne obrati pažnja na njegove nedostatke.
Sirova biljna hrana deficitarna je na vitaminima B12 i D, te je nedostatan izvor kalcija, željeza, cinka i omega 3 masnih kiselina. Također, potreban je oprez kod regulacije i održavanja tjelesne težine, s obzirom na siromaštvo kalorijama. Posljedice toga su nedostatak energije, kod žena su prisutni neredoviti menstrualni ciklusi, ali i gubitak koštane mase.
U fokusu se trebaju naći i bjelančevine, s obzirom da je biljna hrana izvor nekompletnih proteina.
Predlaže se i redovito izlaganje suncu kako bi se potakla sinteza vitamina D.
Iako se kuhanjem uništavaju neki od važnih enzima, isto tako kuhanjem se poboljšava apsorpcija nekih drugih važnih enzima.
Tako se, primjerice, kod kuhanja brokule na pari poboljšava apsorpcija enzima koji štiti tijelo od raka. Apsorpcija željeza, magnezija i kalcija bolja je iz kuhanog špinata pa bi, stoga, mahunarke, žitarice i neke vrste povrća trebalo kuhati kako bi se iz njih oslobodilo više hranjivih tvari.
Način prehrane individualna je odluka svakog pojedinca te ne treba nikome nametati svoja uvjerenja i stavove.
Na kraju krajeva, ne odgovara svim ljudima ista vrsta hrane, počevši od bolesnog i zdravog čovjeka.
Potrebno je znati osluškivati svoje tijelo i na temelju toga moći procijeniti što je svakome od nas potrebno za zdrav, sretan i ispunjen život. Možemo pokušati saznati na koji način zdrava prehrana može odlično funkcionirati i zadovoljiti sve potrebe organizma. Isto se tiče i sirove prehrane.
Potrebno je unaprijed dobro proučiti sirovu prehranu kako bismo bili sigurni da ne radimo štetu organizmu jer konzumiranje isključivo biljne prehrane tijelu predstavlja veliki izazov i vjerojatno ga ne bih preporučila osobama koje se bave nekom zahtjevnom fizičkom aktivnošću ili rade na povećanju mišićne mase.
Ključ svega jest zapravo u balansu. Pokušati iskoristiti prednosti svakog vida prehrane i ne odlaziti u krajnosti.
Kao što sam i ranije rekla, na nama je odluka da procijenimo što je najbolje za naš organizam i po potrebi se savjetovati sa stručnom osobom.
Svjesnost o tijelu i zdravlju ono je što će nas usmjeriti na dobar put, a ne utrka za novim trendom.
Samo jako i samo ljubav!
