Većina nas je već upoznata s činjenicom da veliki unos šećera i soli u našoj
svakodnevnoj prehrani ne pridonose našem zdravlju. Međutim, najveća opasnost
leži u tome što velik broj supstanci s kojima dolazimo u dodir zapravo sadrže
skrivene soli i šećere i toga često nismo svijesni te smatramo kako se na nas ne
odnosi ovo upozorenje pa unosimo više šećera i soli u odnosu na potrebe za dobro
zdravlje.
Vrste šećera
Sve vrste šećera možemo svrstati u sljedeće kategorije:
• Fruktoza: prirodni šećer iz meda i voća
• Glukoza: šećer u krvi koji nastaje iz ugljikohidrata
• Dekstroza: sačinjena je od kukuruznog škroba i kemijski
identična glukozi
• Laktoza : šećer iz mlijeka
• Maltoza: šećer formiran djelovanjem kvasca
• Sukroza: dobiva se iz šećerne trske ili repe, pročišćena dolazi
u obliku granula
• Smeđi šećer: šećer u kristalima obložen sirupom melase
• Med: smjesa fruktoze i glukoze
• Riboza pentozni šećer u dodacima prehrani
• Razni zaslađivači: smjese dekstroze, maltoze i kompleksnih šećera
Šećer se često koristi i u metodi konzerviranja jer zadržava vlagu pa se nalazi u namirnicama koje ne smatramo slatkima, kao npr. konzervirano povrće, kocke za juhu, maslac od kikirikija, kečap (jeste li znali da sadrži više šećera od sladoleda?).
Na šećer smo navikli i od samog rođenja jer ga sadrži prva hrana koju smo konzumirali, a to je majčino mlijeko.
je možda najpoznatiji od svih, no on je prazna namirnica jer ne sadrži ni vitamine ni minerale koji bi pomogli tijelu da ga iskoristi.
Da bi se bijeli šećer metabolizirao u organizmu potreban mu je krom – njega šećer ne sadržava tako da crpi zalihe kroma iz organizma.
Svi smo više – manje upoznati s lošim stranama šećera. Stalno konzumiranje šećera glavni je uzrok pretjerane tjelesne težine, osteoporoze, smanjenog funkcioniranja obrambenog sustava i oboljenja krvožilnog sustava. Povezan je i s nastankom zubnog karijesa na način da pospješuje rast bakterija koje produciraju kiselinu koja oštećuje zubnu caklinu. Konzumiranje sećera može dovesti do gubitka koncentracije, depresije, uznemirenosti, hiperaktivnosti (kod male djece) pa čak i agresivnosti.
Unošenje šećera, mliječnih proizvoda i umjetnih zaslađivača povezano je s pojavom Candida vulvovaginitis kod žena.
Vrlo lako može doći i do ovisnosti o šećeru jer konzumiranjem namirnica koje sadrže šećer stvaramo stalnu želju o istom (osjećaj da se ne možemo zaustaviti).
Razlog je i neredovita prehrana te nemogućnost nošenja s vanjskim stresom, kao i rješavanje frustracija prejedanjem, nedovoljnim unosom bjelančevina u prehrani npr. kod vegetarijanaca ili previše soli u prehrani i namirnicama životinjskog podrijetla.
Za one koji nisu toliko upoznati s nutritivnim sastavom namirnica, unos šećera u organizam povezuju samo s postupkom kada bijeli šećer uzimamo na žlicu (npr. za zasladiti kavu, čaj, deserte..) ne znajući da se najviše šećera skriva:
• u gaziranom piću (do 10 čajnih žličica)
• u voćnom jogurtu (4 čajne žličice šećera)
• u kukuruzu u konzervi (2 žličice)
• u kugli sladoleda (2 žličice).
Šećer često dolazi i pod drugima nazivima kao: glukoza, saharoza, dekstroza, laktoza, galaktoza, fruktoza i sl.
Smeđi šećer ipak sadrži nešto minerala. U organizmu se probavlja isto kao i bijeli šećer, preskače procese probave i direktno ulazi u krv te tako isto negativno utječe na kontrolu razine šećera (glukoze) u krvi.
Kao zamjenu za šećer možemo koristiti:
• zaslađivače od žitarica: ječmeni, rižin, kukuruzni, proseni slad.
• zaslađivače od biljaka: agavin sirup, javorov sirup.
Na našem se tržištu može naći mnogo proizvoda na kojima je istaknuto da su bez šećera (Coca – Cola Zero, žvakaće gume…). Ti proizvodi sadrže umjetne zaslađivače koji su kemijskog podrijetla pa ih naš organizam ne prepoznaje kao hranu te stvaraju teškoće koje mogu dovesti do metaboličke neravnoteže.
Svakako preporučam čitati deklaracije na proizvodima i nastojati što više osvještavati procese unosa hrane u organizam.
SOL
Što se tiče soli, prva asocijacija nam je na onu sol koja se koristi u svakodnevnoj prehrani: natrij – klorid (kuhinjska, stolna sol).
Zdrav čovjek prosječnom hranom uzima dnevno 15-20 g soli, iako se dnevne potrebe soli kreću oko 3-4 g soli ( cca. ½ - 1 čajna žličica) koje već unesemo konzumacijom namirnica koje sadrže sol ( riba, meso, mlijeko).
Znači, sistem je sličan kao i kod šećera: postoje skrivene soli! To znači da nije potrebno dodatno dosoljavanje hrane kako bi se zadovoljile dnevne potrebe našeg organizma.
Ipak, postoje izuzeci. To su sportaši ili bolesna stanja kod kojih dolazi do pojačanog znojenja, a time i pojačanog gubitka soli iz organizma. Kod osoba koje imaju visoki tlak ili su preboljele infarkt miokarda preporuka za maksimalni dnevni unos je do 2 g soli.
Pretjeran unos soli može izazvati:
• bolesti bubrega i pojavu bubrežnih kamenaca
• rak želuca
• moždani udar
• osteoporozu uslijed pojačanog izlučivanja kalcija
• povišenje krvnog tlaka i povećanje lijeve srčane klijetke
• migrenske glavobolje
• oticanje nogu zbog zadržavanja tekućine
• vrtoglavicu
• gubitak kalija mokraćom.
Velik postotak soli koju svakodnevno konzumiramo, čak 70%, čini tzv. skrivena sol u gotovoj i polugotovoj hrani: kobasice, suhomesnati proizvodi, tvrdi sirevi i sirni namazi, paštete, grickalice (čips, štapići, kikiriki, pistacija itd.), gotovi umaci, senf, majoneza, hamburger i sl., razne juhe iz vrećice, kruh…
Iz navedenog razloga potrebno je što više ograničiti konzumaciju hrane koja ima više soli te koristiti zamjene za sol: začinjenu sol i začine (češnjak, ružmarin, mažuran, origano i limunov sok za poboljšanje okusa hrane), izbjegavati dodavanje soli prilikom kuhanja i konzumiranja hrane.
Zdrave se navike ne mijenjaju i ne stiču preko noći, no ono što možemo učiniti za sebe i svoje bližnje jest donijeti odluku da krećemo postepeno i svijesno činiti male pomake prema zdravijem i kvalitetnijem životu. Nitko ne očekuje da sve znate odjednom, niti to možete.
Vaš organizam i vaše tijelo stalno rade za vas. Učinite i vi nešto za njih. Jer to zaslužujete!
Samo jako i samo ljubav!
